Europski plan akcijskih kampanja

Sudjelovanje influencera u kampanji nije samo po sebi zabranjeno iz perspektive Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 („Uredba"). Tijelo, međutim, želi skrenuti pozornost na opće načelo prema kojemu se eksternalizacijom aktivnosti europskih političkih stranaka ne smiju zaobići pravila koja se primjenjuju na same europske političke stranke. Konkretno, postupanje influencera ili drugih pružatelja usluga koji djeluju u okviru ugovornih odnosa s europskom političkom strankom smatra se postupanjem same europske političke stranke.

To posebno znači da bi europska politička stranka trebala skrenuti pozornost influencera na:

• zahtjev da se tijekom cijele kampanje poštuju vrijednosti Unije i primjenjivi propisi, uključujući nacionalne propise (pismo o E-CAP-u od 25. svibnja 2023., kako je objavljeno gore). To posebno znači da se moraju poštovati nacionalni zakoni o medijima i - do stupanja na snagu nove Uredbe o političkom oglašavanju - nacionalni propisi o političkom oglašavanju.

• zahtjev da se tijekom cijele kampanje pazi na poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka, među ostalim u svjetlu članka 10.a Uredbe. To posebno znači da se ne smiju prikazivati tzv. uvjerljivi krivotvoreni sadržaji (engl. deep fakes) niti se na njih smije upućivati.

• Prema potrebi, na zajedničke aktivnosti primjenjuju se zabrane u pogledu financiranja iz članka 22. stavka 1. Uredbe te načela o smanjenju rizika (vidi pismo o E-CAP-u i opće smjernice, kako je objavljeno gore). To posebno znači da europske političke stranke smiju financirati „influencerske" aktivnosti ugovaratelja samo ako to ne predstavlja (i samo u mjeri u kojoj to ne predstavlja) neizravno financiranje neke druge stranke, posebno nacionalne stranke.

• Također se primjenjuju zabrane i obveze u pogledu donacija u skladu s člankom 20. Uredbe, posebno u slučajevima u kojima se usluge pružaju bez naknade ili, ovisno o okolnostima, ispod tržišne cijene (vidi smjernice o „sniženim cijenama": https://www.appf.europa.eu/appf/hr/guidance/donations-and-contributions).

Članak 21. Uredbe primjenjuje se samo na europske političke stranke, a ne na europske političke zaklade.

Zabrana izravnog ili neizravnog financiranja drugih političkih stranaka ili kandidata u skladu s člankom 22. Uredbe i dalje se primjenjuje uz članak 21. Uredbe. Tijelo podsjeća na kriterije za procjenu usklađenosti s člankom 22. kako je prethodno navedeno.

Istodobno se člankom 21. Uredbe europske političke stranke potiče da provode vlastite kampanje za europske izbore, koje moraju biti u skladu s vrijednostima Unije i koje su različite od kampanja njihovih stranaka članica, ali ih dopunjuju.

To vrijedi i ako je vodeći kandidat europske političke stranke istodobno kandidat na izborima za Europski parlament u određenoj državi članici EU-a. Iz toga slijedi da europske političke stranke imaju pravo financijski doprinositi kampanjama u kontekstu izbora za Europski parlament, među ostalim i ako se vodeći kandidat europske političke stranke istodobno nalazi na izbornoj listi države članice, pod uvjetom da poštuju članak 22. stavak 1. Uredbe kako je prethodno navedeno.

S obzirom na to, Tijelo podsjeća na pet vodećih načela za kampanje europskih političkih stranaka u kontekstu europskih izbora (koja su 2018. osmišljena u suradnji s Glavnom upravom za financije Europskog parlamenta):

• područje primjene: transnacionalno (odnosno uključuje nekoliko država članica),
• sadržaj: prevladava usmjerenost na europske teme,
• vlasništvo: odgovornost europske političke stranke,
• autorstvo: vidljivost europske političke stranke i
• usklađenost s nacionalnim pravom.

Kako bi se olakšala praktična provedba tih vodećih načela i unaprijed osiguralo upravljanje usklađenošću, Tijelo je razvilo akcijski plan za europske kampanje „E-CAP" koji pomaže europskim političkim strankama u planiranju njihovih kampanja s obzirom na pravila i načela koja se primjenjuju. Važni čimbenici smanjenja rizika neusklađenosti su, na primjer, sudjelovanje u aktivnostima vodećeg kandidata („Spitzenkandidat/-in") i prepoznatljivost europske političke stranke.

Iako se razmjena informacija s nacionalnim tijelima može odvijati u pogledu aktivnosti europske kampanje, procjene nacionalnih tijela u odnosu na nacionalne stranke ili kandidate ne dovode u pitanje procjenu Tijela u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe, na primjer, kada se sufinanciranje zajedničkih aktivnosti europskih političkih stranaka može smatrati prihodom odgovarajućih stranaka ili kandidata prema nacionalnom pravu o financiranju političkih stranaka. Tijelo prema potrebi kontaktira s državama članicama kako bi se omogućila usklađena primjena Uredbe i nacionalnog prava kao dviju komplementarnih razina regulatornog okvira.

Prema Uredbi (EU, Euratom) br. 1141/2014 zajedničke europske kampanje različitih europskih političkih stranaka nisu zabranjene kao takve, ali europske političke stranke koje sudjeluju u takvim kampanjama ne smiju udruživati financijska sredstva, identitete ni procese donošenja odluka. Konkretno, na zajedničke kampanje europskih političkih stranaka primjenjuju se sljedeća ograničenja:

Financiranje aktivnosti u ovom kontekstu analizira se u skladu s člankom 22. stavkom 1. navedene uredbe.

Tijelo će stoga, kad je riječ o zajedničkim aktivnostima sa strankama na nacionalnoj razini, procijeniti je li jedna europska politička stranka osigurala izravno ili neizravno financiranje drugoj. Neizravno financiranje procjenjuje se na temelju sljedećih kriterija, koji su dodatno pojašnjeni u prethodnom dijelu teksta:

• kontinuirana vidljivost svake europske političke stranke koja sudjeluju u kampanji
  
• razina kontrole nad aktivnošću za svaku europsku političku stranku koja sudjeluje u kampanji
  
• udio sufinanciranja mora realno odgovarati ukupnoj razini uključenosti svake političke stranke koja sudjeluje u kampanji
  

Europske izborne kampanje u smislu članka 21. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 kao oblik sudjelovanja na europskim izborima u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 provode europske političke stranke, a ne platforme za suradnju koje ih prikrivaju ili zamjenjuju njihovu ulogu. To također znači da se upravljačka tijela jedne uključene europske političke stranke ne mogu obvezati da će njima, u strateške svrhe ili u svrhu provedbe aktivnosti kampanje, upravljati upravljačka tijela druge uključene europske političke stranke ili strukture za donošenje odluka izvan ijedne od tih europskih političkih stranaka. Zakonski postupci donošenja odluka moraju ostati odvojeni i ne smije doći do općeg delegiranja donošenja odluka (u vezi s kampanjom) s jedne stranke na drugu ili na vanjsku platformu.

Stoga se smjernice Tijela (vidi u prethodnom dijelu teksta) za akcijski plan za europske kampanje („E-CAP") i provjera sudjelovanja na europskim izborima i dalje primjenjuju zasebno, a svaka europska politička stranka koja sudjeluje u zajedničkoj kampanji mora dokazati dovoljnu autonomiju u donošenju odluka.

Ovim se informacijama ne dovodi u pitanje procjena koju dužnosnik za ovjeravanje Europskog parlamenta donosi u okviru svojih nadležnosti.

• Imenovanje vodećih kandidata za europske izbore („Spitzenkandidati") od strane europskih političkih stranaka te njihovo sudjelovanje u aktivnostima predmetnih europskih političkih stranaka ključni su čimbenik europske prirode kampanje tih stranaka. Postojanje „Spitzenkandidata" stoga općenito smanjuje rizike u pogledu kampanja europskih političkih stranaka, ali i u pogledu pojedinačnih aktivnosti koje se odvijaju u njihovu prisustvu, pod uvjetom da ih se predstavi kao europske vodeće kandidate i da su nositelji političkog projekta koji se odnosi na cijelu Europsku uniju.

• Konkretno, postojanje osobe koju neka europska politička stranka u svojoj kampanji za europske izbore imenuje i predstavlja kao „Spitzenkandidata" smanjuje rizike u pogledu neusklađenosti u smislu članka 22. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014. Zbog transnacionalne prirode kampanja europskih političkih stranaka za europske izbore, taj učinak smanjenja rizika prisutan je i u državi članici u kojoj se određeni „Spitzenkandidat" istodobno nalazi na nacionalnoj ili regionalnoj listi za izbore za Europski parlament, pod uvjetom da je ta osoba predstavljena kao vodeći europski kandidat i da je nositelj političkog projekta koji se odnosi na cijelu Europsku uniju.

• U svjetlu članka 21. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, „Spitzenkandidati" mogu biti samo osobe koje imenuje neka europska politička stranka. Navedeni učinci smanjenja rizika primjenjuju se tek od trenutka takvog imenovanja te samo u odnosu na europsku političku stranku koja ga je imenovala.

• Podložno gore navedenim ograničenjima i ne dovodeći u pitanje ocjenu konkretnog E-CAP-a, Tijelo ističe sljedeće čimbenike smanjenja rizika u pogledu logotipa:
  
  
  • jasno vidljiv logotip europske političke stranke
  
  
  • teme s prekograničnom relevantnošću, koje su jednake u kampanjama u više različitih država članica.

• „Vodeći kandidat" (Spitzenkandidat) koji se gore u tekstu navodi kao čimbenik smanjenja rizika funkcionira u tom smislu samo u pogledu kandidata kojega je kao takvog imenovala neka europska politička stranka, a ne samo stranka članica, i koji za tu europsku političku stranku sudjeluje u kampanji u različitim državama članicama.

• Rizik neusklađenosti visok je u slučajevima u kojima se uz logotip europske političke stranke pojavljuju nacionalni kandidati i logotip nacionalne stranke, ako nacionalni kandidat i logotip nacionalne stranke na istom prikazu zauzimaju znatno više mjesta od europske političke stranke i njezina logotipa (pa bi se u skladu s time moglo činiti da nacionalne stranke i kandidati predvode kampanju, što bi dovelo do sumnje u pogledu usklađenosti s kriterijem „razine kontrole" nad kampanjom).

Kada je riječ o primjenjivom pravu za financiranje aktivnosti izborne kampanje EU-a koje provode europske političke stranke na nacionalnoj razini, te su stranke uređene Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 i, u mjeri u kojoj predmet nije uređen ili samo djelomično uređen Uredbom, nacionalnim pravom u državi članici u kojoj se nalazi njihovo sjedište ili, kad je riječ o aktivnostima, u državi članici u kojoj se obavljaju aktivnosti (članak 14. stavci 1. i 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014).

U pogledu pravila Uredbe koja Tijelo nadzire u odnosu na europske političke stranke:

• Europske političke stranke koje je Tijelo registriralo ne mogu se smatrati „stranim" subjektima ni u jednoj državi članici jer imaju europsku pravnu osobnost u skladu s člankom 12. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.;
• U skladu s člankom 21. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, ne dovodeći u pitanje nacionalna izborna pravila, europske političke stranke imaju pravo koristiti svoja sredstva za kampanje koje provode na europskim izborima (vidjeti i prethodno navedene smjernice za akcijski plan za europske kampanje). To vrijedi neovisno o tome imaju li stranke članice u bilo kojoj državi članici obuhvaćenoj aktivnostima kampanje ili imaju li njihove stranke članice kandidate za europske izbore.;
• U skladu s člankom 24. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, kako ga se tumači zajedno s člancima od 20. do 22. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, Tijelo kontrolira troškove financiranja kampanje europskih političkih stranaka. Budući da je to pitanje uređeno Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014, Uredba u tom pogledu ima prednost pred nacionalnim pravom.

Nacionalna tijela i dalje su odgovorna za kontrole usklađenosti političkih stranaka na nacionalnoj razini s nacionalnim pravom, uključujući stranke koje su stranke članice europske političke stranke. To razmjenu informacija u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 može učiniti vrlo korisnom u pogledu „zajedničkih aktivnosti" (smjernice Tijela dostupne su ovdje) kada europske političke stranke surađuju na terenu s političkim strankama na razini država članica.